Backup od A do Š & Restore od Š do A

Kvar računara, dejstvo virusa i drugih štetnih programa, pa i elementarne nepogode, požari i krađe ugrožavaju sigurnost vaših podataka. Svi znamo da je jedina zaštita od takvih problema uredan backup, ali da li taj backup zaista pravimo? Jednom napravljen backup je lepa stvar, ali je mnogo lepše ako napravite sistem kojim će automatski i redovno generisati kopije podataka. Da vidimo kako…

The card

Da li ste se ikad zapitali koliko vrede backup‑ovani podaci? Ne vrede ništa, i predstavljaju samo trošak u prostoru za čuvanje, u angažovanju i u vremenu potrošenom da se backup napravi. Situacija je takva sve do trenutka kada se desi havarija sistema. U jednom trenu, backup od „gubitaša“ postaje najvažniji resurs, čija cena skače u nebesa, a često je i nemerljiva.

Ovom prilikom nećemo se baviti sistemskim rešenjima za backup u kompanijama koje na to troše stotine hiljada evra. Pokušaćemo da poslovnu filozofiju pravljenja rezervnih kopija podataka prenesemo u kućno i manje poslovno okruženje. Većini naših čitalaca izrada rezervnih kopija radnih podataka postala je rutina, ali je pitanje da li backup radite na pravi način. Najčešće se backup‑ovani podaci nalaze na istoj lokaciji kao i originalni, nekad čak i na istom disku (možda samo na drugoj particiji) ili, u boljem slučaju, na eksternom disku koji je lociran odmah pored računara.

U kućnom okruženju, držanje backup‑a na udaljenoj lokaciji znači samo jedno – upotrebu servisa zasnovanih na cloud‑u, kao što su Dropbox ili Microsoft OneDrive. Svesni smo da postoje različiti potencijalni razlozi za izbegavanje ovakvih backup‑a (privatnost, pretplata, neizvesnost do kada će se odabrana kompanija baviti tim poslom…). Zbog svega toga, potrudili smo se da pronađemo alternativu, počev od čuvanja i razmene backup‑a s rodbinom i prijateljima kojima verujete, pa do podizanja sopstvenog cloud storage‑a. Objasnićemo i šta je sve potrebno da uradite ukoliko se desi neki problem s podacima i kako da oporavite podatke koji su sačuvani u rezervnim kopijama.

Izbor uređaja za backup

Bilo bi idealno da se backup podataka radi na dva različita medija istovremeno. Prvo pada na pamet dodatni‑disk – eksterni ili interni. Preporučujemo da se on koristi za image kompletnog sistema. U tu svrhu moguće je koristiti alat koji dolazi uz operativni sistem ili neki od nezavisnih (besplatnih) programa, kao što je Macrium Reflect Free.

Mrežni hard‑disk je sekundarno rešenje. Može se čuvati na nekoj udaljenoj lokaciji ili u lokalnoj kućnoj mreži. Čuvanje podataka u cloud‑u takođe je česta varijanta, a najpoznatiji servisi tog tipa jesu Dropbox, Microsoft OneDrive i Google Drive. Bezbednost možete da poboljšate upotrebom servisa Viivo za šifrovanje podataka pre slanja na pomenute sisteme. Ako vam ni to nije dovoljno sigurno, onda je pravo rešenje za vas lični cloud storage sistem kao što je OwnCloud.

Dobar izbor za čuvanje rezervnih kopija podataka jesu i drugi računari. Ukoliko posedujete više računara, možete da sinhronizujete podatke na njima. Bonus koji se dobija ovim načinom pravljenja rezervnih kopija jeste to što su svi podaci koje koristite uvek dostupni na svim računarima.

Još jedno dobro rešenje, o kojem verovatno niste razmišljali, jeste razmena slobodnog prostora na hard‑diskovima s rođacima ili prijateljima u koje imate poverenja – na vašem računaru možete da čuvate njihove backup‑e, a oni na svojim vaše. Malo „paranoje“ nije naodmet, pa se pre nego što razmenite podatke pobrinite da oni budu šifrovani, ako ništa drugo Winzip‑om.

Backup podataka

OneDrive

Windows 10 nudi dva osnovna načina za backup podataka – Backup and Restore i File History. Oba se fokusiraju na kreiranje rezervnih kopija bitnih dokumenata, fotografija i drugih ličnih podataka, kao i fajlova iz operativnog sistema koji mogu da se prekopiraju na bilo koji drajv vidljiv na računaru, uključujući i mrežne diskove.

Osnovno pravilo backup‑a jeste da se napravi više kopija na različitim lokacijama. Ni File History ni Backup and Restore ne dozvoljavaju backup na alternativne lokacije, ali ukoliko koristite Windows 10, možete da prevaziđete to ograničenje. Konfigurišite File History tako da podatke kopira jednu lokaciju, recimo na drajv koji je fizički povezan na računar, a Backup and Restore podesite da podatke kopira na neku drugu lokaciju, recimo, u šerovani folder na mrežnom disku. File History konstantno prati promene na sistemu i pravi backup po potrebi, dok Backup and Restore može da se podesi da kreira backup u redovnim intervalima (nedeljnim, mesečnim…) ili u vreme kada znate da nećete raditi na računaru.

Kopija operativnog sistema

Pobrinuli smo se za podatke, ali šta je sa operativnim sistemom? Svako ko je makar jednom reinstalirao sistem od nule zna koliko je to mukotrpan posao i da su potrebni dani da se svi programi, drajveri i alati dovedu u funkcionalno stanje. Za takve slučajeve idealna je tzv. slika sistema (drive image), koji pomenuti posao skraćuje na jedan sat. Windows će ponuditi da napravi image fajl prilikom setovanja Backup and Restore alata, ali u njemu postoje slabosti. Prvo, svaki backup takvog tipa zahteva desetine, pa i stotine gigabajta prostora na hard‑disku. Drugi, mnogo važniji problem jeste to što tako kreirani image fajlovi nisu verifikovani i ne postoje garancije da su ispravni. Najzad, image fajlovi se čuvaju samo na jednom drajvu.

Pomoću nezavisnog programa Macrium Reflect eliminišu se sve tri slabosti. Besplatnu verziju možete da preuzmete sa adrese www.macrium.com/reflectfree.asp. Problem prevelikog zauzimanja prostora on rešava upotrebom diferencijalnog image fajla, koji zauzima mnogo manje mesta zahvaljujući tome što snima samo izmene koje su napravljene od poslednjeg backup‑a.

Pokrenite program i kliknite na opciju Create an image of the partition(s) required to backup and restore Windows. Zatim odaberite lokaciju na kojoj želite da se čuva rezervna kopija diska. U Advanced Options podešavanjima selektuje Auto Verify image, što će obezbediti proveru backup fajla nakon kreiranja.

Definišite intervale za backup. Preporučujemo da na mesečnoj bazi kreirate kompletan backup, a da na dnevnoj bazi uključite  Differential Backup Setšablon. Napravite još jedan šablon sa istim podešavanjima, ali pozicionirajte backup fajl na neku drugu lokaciju. I na kraju, kada vas program upita za kreiranje Rescue medija, odgovorite potvrdno i napravite DVD ili USB flash drajv koji će vam pomoći da oporavite sistem čak i ako nakon  Windowshavarije ne uspeva da se startuje.

Sve se ovo može uraditi u besplatnoj verziji  Macrium Reflect programa. Ukoliko vam je potrebno nešto više, kao što su inkrementalni backup‑i ili backup pojedinačnih fajlova i foldera, razmislite o komercijalnoj verziji programa Macrium Reflect Home Edition.

Cloud rešenja

Danas se cloud nameće kao glavna lokacija za backup podataka, pošto čuvanje podataka u oblaku osigurava da će jedna od kopija podataka biti na sigurnoj, udaljenoj lokaciji, što je važno u slučaju krađe, požara ili neke druge katastrofe. Većina ljudi opredeljuje se za backup u cloud prostor koji se nalazi u vlasništvu neke poznate kompanije, kao što je Microsoft i njegov  OneDriveservis, koji je još i uključen u Windows 10. Često korišćene alternative kojima se veruje jesu Dropbox (www.dropbox.com) i Google Drive (drive.google.com).

Zajednička mana svih ovih servisa jeste to što u osnovnoj (besplatnoj) varijanti nude veoma ograničen prostor, između 5 i 15 GB. Ako vam to nije dovoljno, svi ovi servisi nude mesečne ili godišnje pretplate. U tom slučaju jedna od najboljih solucija jeste da instalirate Office 365 i platite godišnju pretplatu. Na primer, za 6499 dinara dobićete Office 365 Home licencu koja važi za pet računara i na svakom od njih dobićete po 1 TB cloud skladišnog prostora. Ali ako dobro osmislite sistem za backup, pri čemu velike fajlove (filmove i muziku) čuvate u lokalu a dokumente u cloud‑u, možda ćete uspeti da se provučete i s besplatnom varijantom.

Podaci u cloud‑u se šifruju, a ako sumnjate u kvalitet enkripcije, možete sami da ih šifrujete pre nego što ih pošaljete. Verovatno najbolji alat za tu namenu jeste servis Viivo (www.viivo.com), koji radi s različitim cloud provajderima i poseduje mogućnosti za deljenje pristupa s prijateljima i familijom. Ovaj servis je i dalje besplatan za privatnu upotrebu.

Alternative

Predstavićemo vam dve alternativne strategije za smeštanje rezervnih kopija podataka kod nekog provajdera. Obe mogu da se koriste preko Interneta, pod uslovom da imate dobru i brzu konekciju, ali i u lokalnoj mreži, pa ćete biti sigurni da backup‑ovani podaci pod vašom punom kontrolom.

Prva strategija podrazumeva direktno sinhronizovanje odabranih foldera između dva ili više računara. Ovo je odličan sistem za backup u lokalnoj mreži, ali je primenjiv i ako se drugi računari nalaze bilo gde povezani na Internet. Ovaj sistem ipak je najzgodniji za sinhronizaciju između računara koje posedujete. Konekcija između njih uvek je šifrovana, a softver je besplatan za korišćenje i open source).

Reč je o alatu Syncthing koji radi na svim operativnim sistemima. Možete ga preuzeti sa adrese github.com/syncthing i treba da ga instalirate na sve kompjutere koje želite da sinhronizujete. Na glavnom računaru treba odabrati folder koji želite da sinhronizujete sa ostalim računarima i taj proces obavljaće se nakon toga automatizovano. Preporučujemo da ga podesite da se pokreće zajedno sa operativnim sistemom.

Fajlovi se prenose direktno između povezanih računara, pa je neophodno da u tom trenutku i onaj sa koga se šalju podaci i onaj na koji se snimaju, budu u operativnom stanju. Ukoliko backup fajlove želite da držite na hard‑diskovima prijatelja i rodbine, instalirajte BuddyBackup (www.buddybackup.com), koji šifruje podatke, tako da oni nisu čitljivi na računaru na kom se čuvaju rezervne kopije. Svakako na sigurno mesto zapišite lozinku koja će vam biti potrebna za oporavak podataka – nećete daleko stići ako je lozinka zapisana u fajl na disku koji je stradao.

Lični cloud

owncloud

Ako želite da potpuno isključite bilo kakvo „uplitanje“ treće strane u proces pravljenja rezervnih kopija fajlova, možete neki stari računar ili mrežni drajv da pretvorite u fajl server. Malo napredniji mrežni drajvovi fabrički su predviđeni da se koriste i kao neka vrsta cloud sistema, kao što je, recimo, Western Digital My Cloud, koji može da radi automatski backup sa svih računara u mreži.

Preporučujemo da pogledate OwnCloud (owncloud.org), open source rešenje za personalni cloud sistem s podrškom za različite platforme. Serverski deo može da bude instaliran na mrežne drajvove mnogih proizvođača, kao i na računare koje pokreće Linux (uključujući i Raspberry Pi 2, ukoliko tražite rešenje minimalne cene).

Drugi deo sistema čini klijentska aplikacija koja postoji za desktop i mobilne platforme (Windows, Mac, Linux, Android i iOS), čime se osigurava pristup i sinhronizacija sa svih uređaja koje posedujete.

OwnCloud ne zavisi od nekog specifičnog proizvođača hardvera (mrežnog storage uređaja), a cloud može da bude ograničen u okviru vaše mreže i po potrebi otvoren za bezbedan pristup preko Interneta. Podržava rad s većim brojem korisnika, tako da svi ukućani mogu da imaju sopstveni prostor za backup podataka i pritom mogu da se definišu kvote kako bi se sprečilo da jedan korisnik iskoristi pun kapacitet mrežnog drajva samo za svoje fajlove. U ovom sistemu rad je jednostavan i nakon inicijalnog konfigurisanja sve dalje akcije svode se na klik mišem.

Oporavak podataka

Pretpostavimo da se iz nekog razloga desio taj nemili događaj i da su podaci na računaru izgubljeni. Panici nema mesta zato što imate backup svih podataka, zar ne? Zahvaljujući njemu, ova „katastrofa“ u stvari je samo manja neprijatnost, kraći period neproduktivnosti, dok se sistem i podaci ne vrate u operativno stanje. Ukoliko je za backup odabran File History, dovoljno je da se u File Explorer‑u pozicionirate u folder s podacima koje ste izgubili i da kliknete na History u File tab‑u. Otvoriće se prozor sa svim backup‑ovanim fajlovima iz tog foldera. Dvoklikom možete da vidite sadržaj odabranog fajla, a klikom na Settings/Restore oporavićete izgubljeni fajl. Ukoliko želite da vratite neku raniju verziju tog fajla, u dnu stranice nalazi se navigacija koja će vas „prošetati“ kroz sve dostupne verzije.

Oporavak putem  Backup and Restoreprograma obavlja se na sledeći način: odaberite drajv i folder u kome se nalazi backup, dvokliknite na njega i potom kliknite na Restore my files from this backup. Ako su vam potrebni stariji fajlovi, idite na Choose a different date i pronađite odgovarajuću verziju za oporavak.

Potreban vam je oporavak kompletnog sadržaja diska? Sa Macrium Reflect‑om taj proces je pravolinijski. Ukoliko možete da pokrenete Windows, startujte aplikaciju i idite na Restore tab. Ako to nije moguće, umetnite butabilni DVD ili USB flash drajv koji ste ranije napravili i odaberite image fajl za oporavak. Ovde imate mogućnost da oporavite kompletan image fajl ili da ga mount‑ujete kao virtuelni drajv u Windows‑u i da iz njega oporavite pojedinačne fajlove i foldere. Da biste imali pristup baš svim fajlovima u image‑u, čekirajte Enable access to restricted folders.

Oporavak fajlova sa cloud‑a obično ne zahteva nikakvu akciju korisnika jer ti sistemi funkcionišu po automatizmu i uvek drže sinhronizovane fajlove. Ali, ako vam je potreban oporavak slučajno obrisanih fajlova sa  OneDrivesistema, ulogujete se na svoj cloud nalog, proverite da li tamo posedujete Recycle bin folder i da li se u njemu još uvek nalaze fajlovi koje ste greškom obrisali sa svog računara. I kod OwnCloud‑a sve je jednostavno. Ulogujte se na sistem i odaberite lokacije na koje želite da iskopirate fajlove.

Zaštita rezervne kopije

Syncthing

Ništa nije večno, a to se odnosi i na backup podatke. Poznato je da vek trajanja optičkih diskova nije ni blizu onome što su proizvođači reklamirali, hard‑diskovi takođe povremeno crkavaju, a cloud storage može da nestane ukoliko njegov provajder prestane da postoji ili ako naprasno odluči da se bavi nekim drugim poslom. Zato je kreiranje backup‑a na više lokacija i sistema osnovni preduslov da se osigura njihova dugovečnost. Ali ne treba se zaustaviti samo na tome.

Mnogi proizvođači diskova imaju i neku vrstu sopstvenog alata za monitoring, kao što je Seagate Seatools (www.seagate.com/seatools). On prati stanje hard‑diska i na vreme obaveštava korisnika ukoliko primeti promene koje mogu da dovedu do njegovog otkazivanja. Druga zgodna varijanta za zaštitu backup podataka jeste korišćenje RAID 1 modela koji koristi redundansu podataka (dva različita diska na koje se paralelno upisuju isti podaci). Samo obratite pažnju, RAID nije isto što i dupliranje backup‑a – ta dva diska nalaze se u istom kućištu i ako ga neko ukrade ili izgori, obe kopije biće izgubljene.

Trebalo bi obratiti pažnju i na formate u kojima se prave backup fajlovi. Ako oni nisu standardni, može da se desi da nova verzija operativnog sistema ne prepozna taj format ili da program ne raditi na njoj, pa i u tom kontekstu mogu da se izgube podaci. Prilikom kreiranja backup fajlova potrudite se da bar jedan od backup sistema radi običnu duplikaciju fajlova u njihovom originalnom formatu. Time će se obezbediti da postoji bar jedna verzija backup podataka koju je lako oporaviti. Syncthing, OwnCloud i mnoga druga backup rešenja zasnovana na cloud‑u spadaju u ovu klasu.

Revizije backup fajlova

Jedna od posrednih pogodnosti backup‑a jeste to što veliki broj alata nudi čuvanje istorije različitih verzija fajlova. Time se ostvaruje mogućnost opozivanja nekih ispravki, kao i oporavak fajlova koji su u međuvremenu obrisani s radne mašine ili su u novijem backup‑u snimljene u oštećenom obliku.

Oba Windows alata za backup imaju ovu mogućnost, pri čemu treba pomenuti da File History podrazumevano pravi backup fajlova svakog sata, u odnosu na podrazumevano setovanje programa Backup and Restore na nedeljnom nivou, što znači da donosi i veću fleksibilnost. Rešenja zasnovana na cloud‑u takođe nude mogućnost pravljenja različitih verzija fajlova. Syncthing podrazumevano čuva samo najnoviju verziju svakog fajla, ali to se može promeniti u podešavanjima, doduše za svaki folder zasebno.

Na kraju samo da dodamo da čuvanje različitih verzija fajlova može da bude veoma korisno, ali ima i jednu manu – zahteva znatno više prostora. Dodatna sigurnost uvek košta…

 

Backup s društvenih mreža

Hand cursor clicking a cloud shaped backup button, 3d render

Vaš identitet na Facebook-u ili Twitter-u je takođe vredan čuvanja, pa treba napraviti rezervnu kopiju. Kada je reč o Facebook‑u, idite u podešavanja i na dnu stranice videćete opciju Preuzmi kopiju svojih Facebook podataka. Facebook će kreirati arhivu u kojoj će se naći sve što se ikad postovali, plus neke informacije o vašim prijateljima. Po završetku tog procesa poslaće vam e‑mail sa linkom za download arhive.

Slično je i s Twittter‑om. Ulogujte se preko računara, idite u Settings i tamo kliknite na opciju Request your archive. Nakon toga, na vašu e‑mail adresu biće prosleđen link do arhive koja sadrži sve vaše tvitove i fotografije koje ste postovali na ovom servisu.

 

Rezervne kopije odabranih fajlova

Jedna od velikih zabluda korisnika jeste to što misle da je dovoljno da naprave backup sistemskih foldera u kojima čuvaju svoje dokumente. Postoji još mnogo važnih lokacija koje je potrebno sačuvati, a nisu vidljive na prvi pogled. Jedna od tih lokacija jeste ona gde se čuvaju e‑mail‑ovi iz Outlook‑a, naravno ako ne koristite isključivo neki od online mail servisa. Mail‑ovi korisnika Outlook‑a čuvaju se u fajlu sa ekstenzijom PST (Personal Storage Table) koji može da se nalazi na nekoliko različitih lokacija, u zavisnosti od verzije Outlook‑a i Windows‑a. Da biste ga pronašli, otvorite Outlook/File i odaberite  Account Settings opciju. Idite na Data Files tab i pronađite Open Folder Location. Potrebno je i da omogućite Windows File Explorer‑u da prikazuje skrivene fajlove kako biste mogli da ga vidite. Ovaj fajl možete da prekopirate ručno (pri tom Outlook treba da bude zatvoren) ili da iskoristite neki od specijalizovanih alata, kao što je Safe PST Backup (safepstbackup.com).

Drajveri su specifična kategorija fajlova koji su usko povezani s hardverom. Njihov backup možete da napravite upotrebom specijalizovanog softvera kao što su Driver Max (drivermax.com) ili SlimDrivers (slimwareutilities.com/slimdrivers.php). Ipak, bolja je varijanta da potrošite malo vremena i da ih ponovo preuzmete sa sajta proizvođača. Vrlo je verovatno da će tamo biti novije verzije od onih koje su instalirane na vašem računaru, a kod drajvera gotovo uvek važi – novije je bolje.

Branislav Bubanja

 

Objavljeno u časopisu PC#234

Facebook komentari:
SBB

Tagovi: ,