Haris Abdagić (BalkanEros) o muzici i računarima

Haris Abdagić je kantautor iz Bosne i Hercegovine, trenutno nastanjen u Zenici. Muzičko iskustvo sticao je godinama, svirajući u brojnim bendovima (Ananda, Običan dan, Nebo iznad krajolika…), te u duetu sa sestrom Almom, ali i individualno. Široj javnosti predstavio se kao frontmen orkestra Nebo iznad krajolika (2006.), koji je bio dio istoimenog filmskog projekta reditelja Nenada Đurića. Sa pomenutim orkestrom održao je brojne koncerte u BiH, ali i šire. U tom periodu završava i snimanje svog solističkog albuma ”Tamo”. Iste godine uključuje se u bend, sa kojim u naredne četiri godine pravi najbolje klupske svirke u državi, od kojih su dakako najpopularniji bili subotnji nastupi u najpoznatijem BH muzičkom klubu Sloga/Cinemas (Sarajevo). Još od povratka iz Engleske (gdje je u periodu 1995.-96. održavao koncerte za mir, te pohađao seminar muzičke produkcije na L.I.P.A.- Liverpool Institute for Performing Arts, akademiji čiji je jedan od osnivača čuveni Paul McCartney), Haris Abdagić je vrlo aktivan predstavnik alternativne scene BiH.

Balkaneros 4BalkanEros je najnoviji muzički projekt Harisa Abdagića, stvoren kao rezultat njegovog dugogodišnjeg muzičkog putovanja i prijateljstava koja je na tom putu stekao. BalkanEros je više ”društvo”, nego bend, a glavni cilj je okupiti puno mladih i perspektivnih muzičara oko ideje promovisanja muzičke baštine Bosne i ex-Yu regije. Oni također prave i autorske pjesme, koje koketiraju sa mnogim muzičkim stilovima – od bluesa do etna.

Balkaneros 2

I – Umetnost vs. šund

Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike?

Mislim da je pojavom kompjutera (naročito interneta) došlo do ekspanzije svega i svačega. Jednostavno, nastupila je nova era, kako u umjetnosti tako i u cjelokupnoj ljudskoj istoriji. Samim tim, sigurno da nas je preplavilo mnoštvo loše muzike, ali s druge strane i mnoštvo kvalitetne muzike, do koje ne bismo imali načina da dođemo da nema interneta. Istina, u kompjuterskoj eri, dobili su priliku da se muzikom bave i ljudi bez talenta. Mislim da smo najveći udar tih i takvih preživjeli 90-ih godina prošlog vijeka. Međutim, sve se uvijek izbalansira i dođe na svoje.

Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište?

Ništa ne može ubiti umjetnički izraz, dok god postoje istinski umjetnici. Ljudi koji imaju šta da kažu, uvijek će pronaći put i način da to kažu. Samo se mijenjaju i usavršavaju mediji, ali umjetnost ostaje umjetnost. A isto tako, šunda je uvijek bilo i uvijek će ga biti.

II – Analogno vs. digitalno

Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake?

Sigurno je da ta razlika postoji, međutim mom uhu je kudikamo razlučivija razlika između iskrene i neiskrene muzike. Ta razlika se uvijek primijeti, bilo da je analogni ili digitalni zapis. E sad, vrlo vjerovatno da je u “analognom” dobu bio veći procenat iskrene muzike, pa otud ta nostalgija za analognim zvukom. Mislim da normalan slušalac ne obraća pažnju na to, nego jednostavno uživa u muzici.

Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti?

Osnovna prednost digitalnog zvuka je ta što je muzika jednim klikom dostupna svugdje u svijetu. Nevjerovatan je osjećaj kad ti neko downloaduje pjesmu u Japanu, ili Novom Zelandu. To je ogromna prednost. U tom smislu, ali i u smislu kvalitete i čistoće zvuka, digitalizacija je donijela boljitak.

Balkaneros 1III – Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter

Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja “dobrih” muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude  studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)?

Mislim da jeste umanjena potreba za kvalitetnim studijskim muzičarima, pojavom semplova i različitih softvera. Međutim, to na našim prostorima i nije toliko izraženo, jer kod nas ionako svako misli da sve zna, pa nikad i nije bilo neke velike potrebe za kvalitetnim studijskim muzičarima. Najvažnije u čitavoj priči je da se muzičar dokazuje na live nastupima, oči u oči s publikom. Tu teško može prikriti svoje nedostatke. Osim toga, kontinuitet i istrajnost su potvrda iskrenosti. Pravi muzičar se nikad neće prestati baviti muzikom, a kvazi muzičar će začas pronaći novu zanimaciju.

Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto?

Kad je tehnika u pitanju, sve se smanjuje i to je prirodan slijed. Za transport prvog IBM-ovog računara od nekoliko MB memorije, bio je potreban šleper. Danas u svojim mobitelima imamo gige memorije. Zbog toga mislim da jeste moguće napraviti dobar snimak na kućnom računaru. Ipak, svakom muzičaru je mnogo ljepši osjećaj snimati u pravom, velikom studiju. Mislim da to ima svoju draž, koja je nezamjenjiva.

IV – Sviranje vs. programiranje

Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja?

Sve evoluira, pa i muzika. Ja, lično, nisam ekspert za elektronsku muziku, niti sam njen poklonik. Međutim, ne žurim ni da je potcijenim. Sigurno je da i tu ima kvaliteta, ali generalno mislim da nije čest slučaj da se talentovan instrumentalista odluči baviti elektronskom muzikom.

Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte “običan” slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji “otkucan” na tastaturi računara?

Zavisi koliko su kvalitetni semplovi. Ako su stvarno dobri, mislim je potreban istančan sluh da se primijeti razlika. Siguran sam da stariji slušatelji, koji su se naslušali živih bubnjeva sa longplejki, mogu čuti tu razliku, dok ovi mlađi vjerovatno i ne obraćaju pažnju na to.

Balkaneros 3V – Nosač zvuka vs. youtube

Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila?

Internet je jednostavno donio potpuno novi ekonomski sistem, kojem je sve podređeno i kojem se sve prilagođava. U smislu prodaje, cijena muzike jeste obezvrijeđena, kao i autorska prava. Međutim, kompanije poput iTunes-a, Spotify-ja, pa odnedavno i Youtube Red-a već su stvorile jedan potpuno nov i funkcionalan sistem, koji će se u budućnosti još usavršavati. Mislim da je to sve opet nekako pošteno. Druga stvar je što se kod nas ne poštuju autorska prava i što mi, Balkanci, uglavnom sve skidamo preko torenata i ništa ne plaćamo. Ljudi na Zapadu regularno plaćaju streaming i download servise. Dovoljan je podatak da samo Spotify ima 20 miliona pretplatnika.

Da li je “youtube” publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju?

Normalno da nije. Ni blizu. Već sam rekao da se muzičar dokazuje “oči u oči” s publikom. To će uvijek tako biti. Youtube je fantastičan za promociju muzike i super je imati što više pregleda, međutim prava muzika se događa samo u direktnoj razmjeni s publikom.

VI – Plakati i mediji vs. društvene mreže

Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija?

Sudeći po mom iskustvu, moguće je napraviti kampanju i preko interneta. Generalno, kad je u pitanju reklamna kampanja, puno toga se svodi na izreku “koliko para, toliko muzike”. Ipak, kreativnošću i originalnošću se dosta toga može nadomjestiti. S te strane, internet je prava blagodat za muzičare.

Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu?

Reklama inače ništa ne garantuje. Društvene mreže su pretrpane reklamama i najavama evenata, pa uopšte nisu mjerodavne. Tako ni taj “going” nažalost ništa ne znači.

Balkaneros 5VII – Borba za RnR

Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema?

Bend je aktivniji nego ikad. Nakon što smo uspješno finalizirali naš drugi studijski album “Balkanjeros Rokenrol”, radimo na pripremama novog projekta. Od Nove godine imamo novi menadžment i inače dosta toga postavljamo na svoje mjesto, tako da će bend zasjati u potpuno novom svjetlu. U svakom slučaju, planiramo mnogo više raditi na promociji kroz koncertne turneje, tako da možete uskoro očekivati i naš dolazak u Beograd.

Predrag Jovanović

Računajte na računare

Facebook komentari:
SBB Solutions
Tagovi: ,

Predrag Jovanović

Autor i voditelj radio emisije "Druga strana računara"