Zlatan Ćehić Ćeha (Vulkan) o muzici i računarima

Vulkan je novi bend sastavljen od provjerenih muzičara koji imaju zavidan svirački staž. Zlatan Ćehić Ćeha inače regionalnoj publici poznatiji kao dugogodišnji basista sarajevske grupe Divlje Jagode s kojom je snimio pet studijskih albuma, a kao pjevač ostao je zapamćen po albumu iz 1993. “Labude kad rata ne bude” s kojeg se pamte evergrini poput pjesama “Zbog tebe draga, ”Sarajevo ti i ja” i Zvijezda sjevera.

VULKAN_BandMario Zidar, solo gitarista grupe Vulkan bio je devedesetih standardni član grupe Film, a s legendranim Prljavim Kazalištem radio je na dva zadnja albuma. Inače Mario i Ćeha su devedesetih paralelno radeći s matičnim bendovima imali i vlastiti projekt kao bend 3X te snimili dva albuma. Robert Jurčec Muha je inače poznati zagrebački bubnjar, koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri svirao s puno bendova. Bio je bubnjar poznate zagrebacke heavy metal grupe Legija, a svirao je i sa legendarnim Drugim Načinom.  Mario, Muha i Ćeha su privatno jako dobri prijatelji, a kako u matičnim bendovima nisu imali prostora za autorski rad nakon dugih godina sviranja s poznatim bendovima i nakon brojnih i različitih muzičkih projekata napokon su snimili svoj album prvijenac “Vulkan”. Album donosi deset odličnih bazičnih rock numera koje odišu svježim zvukom zahvaljujući prije svega odličnoj svirci i naravno vrhunskoj produkciji Žarka Fabeka Febe, koji taj dio posla odradio na svjetskoj razini.Ovaj respektabilni trio donosi svjež zvuk koji će oduševiti ljubitelje čvrste rock svirke. Bend je već krenuo  sa live svirkama po klubovima u Hrvatskoj i regiji. Ova trojka teško da će na pozornici podbaciti, sa obzirom da je riječ o rutiniranim muzičarima sposobnim da na svakom nastupu daju maksimum i ostvare odličan kontkt s publikom Vulkan na kvalitetan i zreo način pristupa muzici i kad ih publika čuje sve upućuje da ima nade za rock’n’roll na ovim prostorima.IMG_9524-2 

I – Umetnost vs. šund

Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike?

Ako i postoji potvrda za ovu tezu onda se ona može potvrditi u klasičnim medijima koji još uvijek imaju ogroman uticaj u javnosti na ovim našim prostorima. Što se tiče kompjutera on je uvijek inteligentan i kreativan taman koliko i čovjek koji mu sjedi nasuprot. Puno ljudi se naučilo koristiti kompjuterskom tehnologijom, no to još uvijek ne mora značiti da svako može sjesti u bolid Formule1 samo zato što zna voziti automobil.

Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište?

Kompjuteri su samo alat koji pomaže i pojednostavljuje umjetnicima da se kvalitetnije izraze, a što se tiče šunda u muzici i u drugim umjetničkim oblicima, uvijek ga je bilo i biće, kao i konzumenata istog. Čini se da je dekadentno ponašanje mediokriteta ono sto opterećuje vrijeme u kojem ziivimo. Poremećen je sistem vrijednosti i čini se se da je strahovito zanemaren javni interes u svim sferama života pa tako i u muzici! 

II – Analogno vs. digitalno

Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake?

Razumijevanje digitalnog podrazumijeva prethodno poznavanje analognog, a to je u pravilu “prosječnom” slušaocu nebitno, jer sve ionako djeluje vrlo uvjerljivo. Ja naravno osjetim razliku i znam uzrok tome, jer kao elektrotehničar razumijem princip razlikovanja signala, ali mislim da običnog slušaoca ne zanima da li je signal “neprekinut” ili je “prekinut” u nemjerljivo kratkim vremenskim intervalima i da li je i koliko analogni zvuk topliji i prirodniji od digitalnog. Dovoljno je reći da je u danasnje vrijeme i sa sve naprednijom tehnologijom sve  teže primijetiti tu razliku. Običnom slušaocu bitan je sadržaj i jedino ga to zanima.

Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti?

Ja ne vidim nekih prednosti  u kvalitetu zvuka jer digitalni, brojčani zapis je samo inačica analognog, ali u operativnom smislu digitalna tehnologija definitivno ima svojih prednosti u produkciji. Danas osim što se digitalni zapis moze čuti, on se moze i videti, a sound editori znaju o čemu pricam. Filmska i video produkcija su najviše profitirale pojavom digitalije, a posebno montažeri zvuka i slike. Kao muzičaru meni kompjuter predstavlja vehunski magnetofon u kojem je uz pomoć software-a moguce raditi fine sitne intervencije. A što se tiče kvaliteta zvuka bez vrhunskog analognog pulta nema kvalitetnog zvučnog zapisa. Vrijedi samo jedno pravilo: Shit In – Shit Out!

MARIO ZIDARIII – Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter

Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja “dobrih” muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude  studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)?

Definitvno se smanjila potraznja za instrumentalistima, jer “nabeđeni muzičari” sve znaju i sve mogu sami. Midi platforma im nudi ogromne mogucnosti, a to da svako može pevati je digitalna perverzija. Nije mi jasno čemu to služi. Iz ugla rock muzicara za mene je taj vritualni svijet sporedna stvar! To je samo moderniji alat koji olakšava rad profesionalcima, jer štedi vreme i energiju! Interakcija između instrumentalista u realnom vremenu je čarolija koja čini muziku! Šta je sreća u životu!? Uzrok ili posljedica!?

Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto?

Danas uz vrlo skromna financijska sredstva svako može složiti kvalitetan virtualni studio i raditi kvalitetne audio zapise ili jednostavno može korisititi već gotove audio signale (semplove) preko midi platforme, no to još uvijek ništa ne znači. Ništa ti ne vrijedi najbolji sempl hammonda ili bubnja ako ga neznas manirski svirati. Opet se sve svodi na dobrog ili lošeg muzičara u cijeloj priči.

IV – Sviranje vs. programiranje

Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja?

Pada mi na pamet Jean-Michel Jarre-a kao primjer za nešto što bi se smatralo elektronskom, synthpop, ambijentalnom muzikom! Sećam se da sam kao klinac 1976 ili 1977 prvi put čuo njegov album Oxygène. Tu se osjeti savršeno poznavanje različitih muzickih formi i očita namjera da se radi baš na takav način i iznad svega oseti se vrhunski instrumentalistički pristup. Pokojni Laza Ristovski bio je pionir takve muzike na ovim prostorima. Znači da si ipak morao biti vrhunski instrumentalist! Kompjuteri su u to vrijeme bili totalna nepoznanica. Što se tiče živog izvođenja tu je sve jasno. Interakcija između muzičara u realnom vremenu se ne može ničim nadomestiti. Naravno da to podrazumeva puno ljubavi, vremena provedenog u vežbanju. To je jednostavno stil života. Nedavno sam pročitao intervju jednog od „nabeđenih muzičara” koji se hvali s tim da on nema potrebu za živim svirkama, jer eto, njega tobože ispunjava studijski rad. Puno je takvih danas a krasi ih zajednička osobina. Viješti su u kopiranju tuđih uradaka, prepravljanja tuđih midi fajlova i na žalost ne znaju svirati! Ja nisam sretan zbog toga, ali mijenjati mogu samo sebe.

Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte “običan” slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji “otkucan” na tastaturi računara?

Ne može kompjuter zameniti čovjeka u muzici, jer kompjuter je u principu kao i dleto u ruci vještog kipara koji ima viziju i zna šta hoće. Kvalitetan mučicar pametno koristi kratice koje mu pruža kompjuter. Da li “običan slušalac” primieti razliku izmedju žive i nakucane svirke? Teško mi je dati jednostavan odgovor, jer ima onih koji razumiju, a puno je i onih koji nemaju pojma niti ih zanima ovo o čemu pričamo. Neki žive, a neki na žalost samo dišu! Sve je stvar kriterijuma u odnosu prema muzici.

Robert_Jurčec_Muha

V – Nosač zvuka vs. youtube

Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila?

Koliko je internet obezvredio cenu muzike je više retoričko pitanje i odgovor ćemo verovatno dobiti vremenom. Ostaje nam nadati se da će informatički strucnjaci naći riješenja koja će poboljšati status autora i autorskih prava na internetu. Očito je da diskografija iščekuje neki novi medij, nosač zvuka koji će rijesiti pitanje autorskih prava. Nekad je snimanje u tonskom studiju bilo skupi sport i diskografima nije bilo na kraj pameti ulagati u prosječan materijal, a i proizvodnja vinila je bila skupa pa su kriterijumi pri odabiru materijala bili strožiji, što se direktno odražavalo i na kvalitet muzike! Barem ja verujem da je tako.

Da li je “youtube” publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju?

Youtube je definitivno prostor koji omogućuje profesionalcima, a i onima koji to nisu da izađu u javnost, jer diskografija pojavom interneta više ne postoji na način kako je to bilo do sada. Internet je slobodan prostor i doneo je puno kvalitetnih promjena. Čak i izdavači imaju svoje Youtube i FB kanale, jer im je to način da opravdaju svoju poslovnu politiku vezanu uz medije, velika sponzorstva i sigurne izvore prihoda iz agencija koja ubiraju prava po osnovu vrtenja na Radio i Tv stanicama, pa vrlo često imamo i nerealan broj “klikova” što upućuje na određene nepravilnosti, no to je priča za neku drugu priliku. A kad pričamo o odnosu između publike i izvođača na koncertima, ta interakcija između izvođača i publike je nezamenjiva i na kraju krajeva muzika se snima zato da bi našla put do potencijelnih poklonika s kojima ćeš to svakako podijeliti na nekom koncertu. Youtube je prvenstveno u tom smislu vrlo značajan muzičarima, jer klasična diskografija je na kolenima!

VI – Plakati i mediji vs. društvene mreže

Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija?

Danas je većina ljudi inormaticki obrazovana i većinu slobodnog vremena provode s tim “šejtan spravama” što kod kuće, što na ulici, autu ili u tramvaju! Iako je sve povezano društvenim mrežama još uvijek klasični mediji poput Radija i Tv imaju veliki uticaj, a internetski portali uglavnom prepisuju zadaću. Generalno mislim da još uvijek plakati imaju svoju težinu, jer ljudi ipak puno vremena provode u pokretu,  a što se tiče štampanih medija, bez njih bi čak i moglo, jer oni već imaju svoju digitalnu-portal inačicu. Plakat ima svoju težinu i meni ga je lepo videti na ulici!

Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu?

Može biti a i nemora! Simpatizeri u pravilu kliknu “going”, iako možda neće otići na koncert, ali to svakako pridonosi reklami u nekom obliku. Sve više je ljudi povezano na društvenim mrežama i moguće je da su ti podaci odraz raspoloženja publike.

VULKAN_02VII – Borba za RnR

Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema?

Još uvijek smo u fazi promocije naseg albuma prvijenca“Vulkan”, koji je izasao prošle godine u izdanju Dallas Records. To je čista rock svirka u trio postavi, a naša ciljana skupina je publika koja razumije rock svirku. Vrlo smo aktivni, jer jedini i pravi nacin promocije ovakvog benda je da što više nastupa pred publikom i tu se ništa nije promijenilo od kad je rock‘n’roll-a. Repertoar koji izvodimo na koncertima pre svega smo prilagodili sebi, a pored naših pesama koje traže svoj put do publike izvodimo i pjesme grupa u kojima smo djelovali prije okupljanja Vulkana. Publika na našim koncertima ima priliku čuti puno pesama koje su obilježile Ex Yu rock scenu u proteklih 40 godina  na čijim pesmama smo se i mi kalili i učili svirati, poput grupa kao što su Time, Indexi, Smak, Yu grupa, Atomsko sklonište, Divlje Jagode, Bijelo Dugme itd. Naravno izvodimo te pesme na svoj način, jer drugačije bi bilo besmisleno. Pored koncertnih aktivnosti spremamo i novi materijal i to se kod nas uvijek odvija spontano. Inače vežbamo u jednom zagrebačkom studiju i onog trenutka kad budemo imali deset uvježbanih pesama samo ćemo ozvučiti bend i sprašiti to u cugu kako se to nekad radilo. Il’ imaš pjesmu il’ nemaš, il’ znaš svirati il’ neznaš. Ako ne možeš odsvirati svoje pjesme uživo jednako dobro kao i u studiju, onda tu  nema rock ‘n’ rolla. To je to!

VULKAN_stage01

Predrag Jovanović

Računajte na računare

Facebook komentari:

Predrag Jovanović

Autor i voditelj radio emisije "Druga strana računara"