Bruno Langer, “Atomsko sklonište”

Bruno Langer je rođen 21. augusta 1949. u Rijeci. Pored Obradovića koji se može smatrati osnivačem i idejnim vođom, Langer je basista grupe i jedan od članova prve postave Atomskog skloništa. Da bismo o Atomskom Skloništu rekli sve bilo bi nam potrebno mnogo prostora. O njima se zna dovoljno, ali mislim da su ljubav prema muzici koju su svirali, istrajnost i neosvrtanje na kritike i kritičare definitivno obeležili njihovrad. Svi napadi kritičara, i rijetki koncerti nisu ni malo omeli publiku da Atomce zavole do neočekivanih razmjera. Serđo, Bruno i drugovi su to i zaslužili. Prije svega izuzetnom hard rock muzikom i iskrenom odanošću publici. Nastavili su žestoko, i nisu se puno obazirali ni na šta što bi ih moglo omesti na tom putu. Usredsredili su se na svoju muziku i svoj stil. Takav način rada donio im je vjernu publiku koja je ostala uz njih sve ove godine.

Bruno-Langer-Atomsko-skloniste

Objavili su sledeće albume: “Ne Cvikaj Generacijo“, “Infarkt“, “U Vremenu Horoskopa“, “Extrauterina“, “Mentalna Higijena“, “Zabranjeno Snivanje“, “Criminal Tango“, “Terra Mistica“, kao i albume uživo: “Atomska Trilogija” i “Jednom u Životu“.

Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara?

Upotrebom kompjutera samo su pojednostavljeni i ubrzani procesi „štancanja“ pjesama u studijima, pa tako danas i tzv. loši muzičari postaju produktivni, a o kvaliteti njihovih proizvoda krajnji sud dati će oni kojima je namijenjena, odnosno publika. Nije “kompjuter” ubio umjetnički izraz nego čovjek koji zloupotrebljava kompjuter.

Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka? Mogu li tvoji slušaoci to da primete?

Prenapuhana je ta priča o analognom i digitalnom jer pravi diskofili tvrde da nema do vinila jer on ima dušu, toplinu. Mislim da je stvar ipak više u našoj glavi, jer teško tko može čuti tu razliku. Digitalni zapis je definitivno donio dobitak jer ono što čujemo u studiju kod finalnog mix-a to se čuje i na nosaču zvuka, odnosno CD-u. Kod analognog zapisa uvijek smo brinuli da to što čujemo u studiju skoro nikad nije bilo na finalnom proizvodu, odnosno na vinilu.

Snimanje na traku ili snimanje na kompjuter?

U toj pojavi još prije čak tridesetak godina prvi su počeli nestajati studijski bubnjari tako da je već tada u Engleskoj sindikat muzičara tražio način zaštite „čovjeka od stroja“! Taj problem nije prisutan samo u muzičkoj industriji nego manje više u svim „industrijama“ pa ćemo u ne dalekoj budućnosti kao nezamjenjljive imati samo političare koji će upravljati master kompjuterom koji će upravljati i ljudima i robotima. Mladi bendovi uglavnom rade na kućnim računalima i moram priznati da sam ugodno iznenađen što sve oni u toj „kućnoj radinosti“ mogu proizvesti.

Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi instrumentalista?

Elektronska muzika je muzika koja ima svoje sljedbenike i mislim da svaka generacija ima pravo na svoju muziku. Kad sam kao klinac prije 50 godina počeo svirati električnu gitaru tvrdili su da rockn’roll nije muzika!

Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici?

Običan slušatelj teško to može razlikovati budući da svakim danom tehnologija sve više napreduje, pa je danas čak i nama muzičarima teško čuti razliku, no sve to što se snimi valja izvoditi i u živo, pa tada i običan slušatelj može čuti razliku, pod uvjetom da se negdje na bini ne nalazi skriveni kompjuter!

Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila?

Zahvaljujući inetrnetu mlade generacije mogu slušati i vidjeti cjelokupni opus moje rock generacije, pa iz tih razloga na našim koncertima mladi pjevaju sa nama, a to je daleko veća vrijednost od visine honorara za autorska prava. Ipak Youtube publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, jer ja sam prije svega za neposredni kontakt sa publikom.

Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija?

Definitivno može. U zadnjih par godina rijetko tko me traži plakate benda već traže samo fotke veće rezolucije za objavu na internetu. Početkom ove godine imali smo krasan koncert u Beču koji je bio reklamiran putem elektronskih medija, no dolaskom u Beč vidjeli smo i gomilu naših plakata što me je posebno oduševilo.

Da li danas uspešna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija, da li je reklama na društvenim mrežama dovoljna?

Teško je odgovoriti na to pitanje jer ja sam ipak rockn’roll dinosaurus.

Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema?

Bend je vrlo aktivan i spremamo čitav niz dobrih koncerata za ljubitelje starog dobrog RNR.
Ukoliko ste pod ovim „što nam novo sprema“ mislili na novu album, otom potom!

Predrag Jovanović
Računajte na računare

Facebook komentari:
SBB

Tagovi: ,