Dražen Vega, o muzici i računarima
Pre nego što je počeo solo karijeru Dražen Vega je svirao u heavy metal sastavu Vega iz Splita. Vega je jedan od rijetkih hrvatskih metal sastava koji pjesme izvodi isključivo na hrvatskom jeziku. Nekoliko puta su mijenjali postavu, te je kao jedini stalni član od osnutka ostao pjevač Dražen Markotić. Sastav je prvi nastup imao 1997. godine, ali zbog neslaganja oko muzičkog stila, iduće godine se okuplja nova postava. Nakon par demo pjesama, snimaju videospot za pjesmu "Ponosni i slobodni". Nakon snimljenog demo albuma 2002. godine, potpisuju za izdavačku kuću Full Metal Jacket, te su 2004. godine objavili svoj prvi studijski album “Iz sjene dubina”. Nakon održane turneje, iste godine postava se raspada, te Dražen Markotić okuplja novu. Svoj drugi studijski album, nazvan “S trnom u srcu” objavljuju 2007. godine.
O imenu sastava Markotić kaže: "Htio sam dati ime bendu koje ima isto značenje na hrvatskom i engleskom, ako ikad bude prilike svirati negdje vani da ljudima bude lako pamtljivo i razumljivo. Svi valjda znaju da je Vega zvijezda, odnosno sazviježđe o kojem ima dosta legendi, pa svatko može naići na neku od njih."
Na upit koja je njima od tih legendi najmilija odgovara:
"Pa recimo da je u nekom drugom, dalekom sazviježđu, Vega jednom bila sunce, kao što je sad nama ovo naše i postojalo je vjerovanje da u svemiru jedino na Vegi, osim na Zemlji ima života."
Dražen Markotić objavio je 2011. godine samostalni album “Krvarim od zabluda”, pod imenom Dražen Vega. Album obilježavaju mračna melankolija i rock zvuk. Na albumu gitaru svira Vojan Koceić koji je bio i u prvoj postavi Vege kada su objavili svoj prvi album. Sve su pjesme snimljene u splitskom studiju „Spalaton“ i na hrvatskom i engleskom jeziku. Kao razlog nastajanja solo projekta Dražen navodi: „Razlog pokretanja ovog benda, odnosno projekta je taj što se novi materijal stilski i tematski nije uklapao u izričaj Vege. Radi se o obliku emocija u kojima i inače volim stvarati i za koje sam jedva dočekao da ugledaju svjetlo dana. Kako sam se prošle godine preselio u Zagreb i kako grupa sada ovdje djeluje, mogli bismo reći da je Dražen Vega zagrebački projekt. Atmosfera kojom je prožet novi materijal je malo melankoličnija i tmurnija od one koja je vladala na albumima Vege. Nadam se da će vjerni fanovi Vege prepoznati iskrenost ovog materijala kao što su to znali prepoznati i u mom dosadašnjem radu. Također se nadam da će se baza fanova još povećati jer je svaki novi fan neizmjerno važan. Band je dosta koncertno aktivan na teritoriju Hrvatske i Srbije, a u planu je biti što više prisutan i ostalim dijelovima regije. Već se, osim vlastitih koncerata, sviralo i kao gosti Divljim Jagodama, Kraljevskom Apartmanu, Boa-i … Na facebooku ćemo i dalje stavljati vijesti, slike, nove stvari, itd. , a uskoro se vidimo na nekom koncertu”.
Umetnost vs. šund
Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike?
Sigurno je da je svekolika mogućnost korištenja kompjutora učinila ogroman priliv raznoraznih "umjetnika" i entuzijasta. Korištenjem te tehnike bukvalno se iz ničega može napraviti remek djelo.
Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište?
Jednako je tako i stvarnim talentima došlo u korist da uz minimalne financijske uvjete mogu izraziti sebe i svoj rad. Dalje se stvari razvijaju same od sebe. Publika je ta koja poslije procjenjuje i daje kritiku. A najviše se stvari očitavaju kad se izvodi uživo. Onda se uistinu vidi količina talenta, kao i količina "maske i fasade". Stvorila se atmosfera da svi sve rade i kulminacija je vidljiva. I u šundu i u istinskom radu.
Analogno vs. digitalno
Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake?
Koliko klinci to mogu primjetiti? Pa mislim da ih većina to može jer su danas klinci sve informiraniji upravo zbog rasprostranjenosti interneta koji im nudi sve za usporedbu.
Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti?
E to je već individualno. Ovisno o vlastitoj percepciji i ukusu. Ja, koliko god volio "retro" volim da mi je moj rad što moćniji, čistiji, snažniji. E sad, tu igra ulogu i stil i smjer kojim se netko kreće. Ako netko od samog starta želi da zvuči "starije" onda bira ono što njemu odgovara.
Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter
Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja "dobrih" muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)?
Ovo je pitanje u biti vrlo blisko prvom pitanju. Ako se mene pita, volim, naravno, što više mogućnosti u radu i kreativnosti. Znam priču o trakama i načinu snimanja. Doduše, bilo je to prije nego sam kročio u ovaj "posao", ali, mislim da je dobra "širina".
Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto?
Što se tiče prostorija i sl. mislim da nema prevelike razlike. I danas, znalci, "pate" od što bolje izolacije, dobrih pojačala, lampaša "stari kov", koji spajaju sa tim modernim mogućnostima. Mislim da je kombinacija najbolja. Takav način rada je izrodio nove stilove i bendove koje volim i koji me nadograđuju.
Sviranje vs. programiranje
Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja?
Hm, tu ne mogu biti objektivan. Ipak pripadam onima koji vole kad ih zvuk grune u leđa i da to iznese publici. Možda bi se trebalo kategorizirati na muziku i, ne znam, kompjuterizaciju (u muzičkom smislu). Da se ne stavlja u isti kalup.
Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte "običan" slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji "otkucan" na tastaturi računara?
Niti dan danas najbolji programi ne mogu vjerno kopirati neke žive stvari. Uzmimo za primjer činele od bubnjeva, taj fade out se ne postiže kompjutorom. Mislim, možda i griješim, jer nisam toliko u skidanju programa i produkciji, ali ja tako mislim. Pa onaj vibrato gitarista zbog kojeg su neki isplivali iznad ostalih… Da ne nabrajam dalje.
Nosač zvuka vs. youtube
Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila?
Definitivno je da je internet "ukrao" kreativcima rad, trud, dušu, a i novce. Protiv toga se ne može. Dogodi se da se nekom bendu najnoviji album pojavi na netu i prije nego je došao njima u ruke i onda sve pada u vodu. Dovodi se u pitanje i egzistencija benda jer su, npr. prodajom tog albuma mislili financirati turneju a internet je učinio da fanovi već imaju "ukraden" materijal i sve propada. Znači muzičari ulažu, daju, nadaju se, a to se malo cijeni.
Da li je "youtube" publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju?
Youtube je, koliko super, toliko i loš. Kao i sve ostalo. Daje mogućnost nekim klincima ili fanovima da vole, prate i slušaju bend koji nikada neće doći u njihov grad, a sa druge strane čini publiku lijenom i sklonom kritiziranju, samim tim i pretjerivanju. Nestaje taj RnR život, podrška, revolucija. Svi postaju matematičari. Ništa, ništa, ne može zamijeniti onaj osjećaj živog koncerta gdje se događaju izmjene emocija benda i publike, pojedinca, upoznavanja, druženja, zvuka… Ništa!
Plakati i mediji vs. društvene mreže
Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija?
Nikada reklama sa društvenih mreža ne može biti ista i ravnomjerna plakatiranju, radiju, TV … Po tim društvenim mrežama se događa bombardiranje svim i svačim i ljudi danas samo prelete događaje niti se ne zaustavljajući jer im je previše svega. Tu polazim i od sebe. A kad vidim plakate po zidovima, stanem, pogledam, zapamtim.
Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu?
To "going" je niti 10% od točnosti. Ja ću kliknuti da idem prijatelju u Brazil da bih ga podržao i taj moj "going" je samo podrška. Jednako tako ću kliknuti da idem negdje u Zagrebu, Splitu, Beogradu, a tamo će moj jedan klik biti multipliciran, dovesti pet svojih prijatelja jer ću im predložiti taj sadržaj. Tako da, relativitet svega je uokolo.
Kako god završili ovu priču, prisutnost interneta i kompjutera je zadobila veliku ulogu u našim životima, kako privatnim tako i poslovnim. Tu nema dileme. Samo to treba znati usmjeriti.
Borba za RnR
Da li je bnend trenutno aktivan i šta nam novo sprema?
Ekskluzivno i najnovije – u okviru svoje turneje sviraćemo u Beohgradu 26.02. 2015. u klubu Lavirint i Novom Sadu 01.03.2015. u klubu Lazino Tele. Početak oba koncerta je u 22.00h.
Predrag Jovanović
Računajte na računare
